MOMČILO KRAJIŠNIK O DOGOVORIMA S ALIJOM IZETBEGOVIĆEM

Slikovni rezultat za momcilo krajišnik

Sarajevo, 22.11.2016. -- Informacija Momcila Krajišnika iz priloženog teksta o dogovorima s Alijom Izetbegovicem o legalizaciji Republike srpske i omogucavanju da se zatim njena ilegalna secesija pretvori u legalnu disoluciju BiH je tacna.  Kada Izetbegovic nije dobio pristanak Parlamenta Republike Bosne i Hercegovine za uspostavljanje Republike srpske, on je pokušao da taj pristanak dobije od, za tu priliku i napravljenog ¨Bošnjackog sabora¨ 27.9.1993. Citav taj ¨Bošnjacki sabor¨ i mamac s proglašenjem ¨Bošnjacke nacije¨ je u pozadini imao tu ulogu kao jedino bitnu, da Izetbegovic svijetu prikaze da ima podrsku Bosnjaka u legalizuji RS-a, što se vidi i iz govora mnogih maksimalno instruiranih Izetbegovicevih "saborskih" govornika.  Izetbegovic taj pristanak ipak nije dobio ni od ad hok sazvanog "Bosnjackog" sabora uglavnom zbog herojske intervencije protiv njega od strane pravnika prof. dr. Ibrahima Festica i još nekih diskutanata.  U svom govoru na tom "Bosnjackom saboru", upravo je Izetbegovic i licno traži to što tvrdi Krajišnik. Izetbegovic kaze: "RS nece biti država, ali ce imati pravo na zakonodavno-sudsku-izvršnu vlast i pravo na ODCJEPLJENJE nakon pet godina." (Primjetimo ovdje kako Izetbegovic infantilnom prevarom manipulise svoje nepismene sljedbenike, jer po definiciji "drzavu karakterise zakonodavna, sudska i izvsna vlast", a on u istoj recenici kaze da RS "nece biti drzava"?!) 
 
I pored toga što nikada nije dobivao pristanak Parlamenta RBiH,  za taj i sve ostale svoje dogovore i desetak potpisa o ukidanju Republike BiH i podjeli njenih teritorija, Izetbegovic je nastavljao svoje ucešce u tzv. ¨mirovnim pregovorima¨, cekajuci samo jednu gresku Parlamenta BiH.  Posrednik u pregovorima lord David Owen na pitanje americkog novinara Frenka Sesnoa nakon Dejtona - ¨Zašto su svi raniji dogovori propadali, a Dejtonski nije?¨ - odgovorio otprilike slijedece (parafrazirani Owenov odgovor): ¨Niti jedan prethodni dogovor nije propao jer su se na neki nacin svi oni u dijelu ili u cjelini kroz ¨mirovne pregovore¨ KUMULIRALI u Dejtonski ¨mirovni¨ dokument¨.  Dakle, Izetbegovic je nastavljao pregovore o podjeli BiH, na osvrcuci se sta narod i parlament zele, znajuci da ce jednom uspjeti da prevari Parkament i da izglasa i legalizuje sve te svoje izdaje koje su ranije bivale odbijane.
 
Izetbegovic je pro-srpski naklonjen pravnik, posrbica, a ne neki nepismeni hodža, tzv. ¨islamski nacionalista¨ kako ga naziva Dodik da bi njegovog sina držao što duže na celu muslimanskih nepismenih masa.  ¨Naivni Alija¨ je uspio citavu bh. javnost držati u zabludi da vodi ¨MIROVNE pregovore¨ dok je ustvari cinio teško krivicno djelo USTAVNE veleizdaje po tad važecem Ustavu RBiH (clan 155), pregovarajuci Ustav RBiH, ignorirajuci zabranu i zakletvu Armije RBiH.  Odnosno, Izetbegovic je cinio ilegalnu ustavnu kapitulaciju vodeci Ustavom zabranjenu agendu sa ilegalnom stranom koja je to od gradana RBiH (prevashodno iz bošnjackog naroda) tražila na ilegalan nacin – nožem!  Time je motivirao genocid jer su iza njegovih pristanaka na granice smrti po Bosni i Hercegovini, jedini problem nakon tih pristanaka koje spominje Momcilo Krajišnik, ostajali ¨samo¨ živi Bošnjaci i Bošnjakinje, samo živi muslimani, a što je nakon njegovih dogovora ¨samo¨ preostajalo Srbima da pokolju.
 
Uloga Zapada je samo u tome što su na tim nevjerojatnim cinjenicama lukavstva u veleizdaji mnogi svjetski hohštapleri pravili karijere predstavljajuci se cak kao zaštitnici Bosne, kao što su Klinton, Holbruk ili Demirel tako što su te potpise veleizdaje za koje se strelja u svakoj državi, predstavljali kao ¨mudrost¨ i mirovni proces pa i onda kad su Jugoslavenska armija i RS gubili po jedan grad dnevno. To je bilo izvodljivo jer je Izetbegovicev sekretar kabineta Kemal Muftic uspio zaustaviti sve pokušaje informativne deblokade Sarajeva i BiH, a i zato jer je Izetbegovic legalizirao ilegalne strane u ratu još dogovorom sa Karadžicem (SDS) i Bobanom (HDZ) u sarajevskoj diplomatskoj rezidenciji ¨Konak¨, februara 1992., dva mjeseca prije vojne agresije - i nastavio da to raditi u zgradama UN u Genevi i drugdje.
 
Ipak, ovo što Momcilo Krajišnik sada svjedoci ne znaci da je sad Republika srpska na cvrstim temeljima, ne znaci da je RS ¨ trajna kategorija¨ - ali to je opširnija tema o ništavnosti Dejtona o cemu postoji tona materijala kao što je ius cogens norma o zabrani priznavanja rezultata genocida po referentnoj Beckoj konvenciji o ugovorima (clan 53).  Nažalost, ne govori se o clanu 46 iz te konvencije, iz istog poglavlja o ništavosti ugovora i prava vracanja na status quo ante, Republiku BiH, na osnovu ¨nelegitimne volje¨ pregovaraca, tj. Alije Izetbegovica.  Da bi se to izdiskutiralo i ušlo u javnost, potrebno je da gradjani koji žele RBiH - ili BiH bez Dejtona i entiteta - samo kažu: ¨NE, nije to bila naša volja (kao jedinih vlasnika Ustava RBiH), nego je to bila nelegitimna volja i kriminalni cin!¨  Za to je potrebno posthumno javno diskutiranje (sudjenje) Aliji Izetbegovicu za te njegove kumulirane potpise i dogovore, a ne nasjedanje na njegovu retoriku o ¨dobrim i lošim stranama¨ tih dogovora.  Svi dogovori o Ustavu na ilegalan nacin su loši i kriminalni - a za buducnost Bosne je samo bitno da su ništavni.  Zato se mora stalno ponavljati prezir i NE prema onom što je radio Izetbegovic kao posljednji predsjednik RBiH.

 

LjutaKrajina.NET Izvor: Muhamed Borogavac


NAPOMENA: Poštujući slobodu govora portal Ljuta Krajina je omogućio svim građanima pristup javne riječi iza kojih stoji autor naznačenog teksta, kao i posjetiocima da slobodno komentarišu članke poštujući pravila javne riječi

 

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net