Po Naredbi Dalide Burzić Bio Sam 10 Dana Vezan Na Psihijatriji…

Nakon što sam u prvom dijelu objasnio motive i interese, koji su krim aktere, i to: Dragana Mektića, Dalidu Burzić, Nevenu Aličehajić i Vahidina Šahinpašića doveli, da osmisle i realiziraju ovaj nečovječni i nehumani plan, kako bi sebe zaštitili i povrh svega spasili, a koji plan je dosegao toliki intenzitet, da se može govoriti o zločinu protiv čovječnosti, u drugom dijelu, prema realnom i stvarnom stanju stvari, opisat ću svoj boravak, odnosno 10 paklenih dana, kojih sam proveo na Psihijatriji KS na prijedlog Tužiteljstva Kantona Sarajevo.

 

 

Piše: JOSIP ŠIMIĆ

Dana 16. 10. 2017. godine, u pritvorsku sobu broj 70 KPZ-a Sarajevo, po mene su došli sa fantovkama (maskirni policajci), kao da sam najveći kriminalac, da isti policajci s fantovkama realizuju Rješenje Općinskog suda u Sarajevu, da se smjestim na Psihijatrijsku bolnicu KS, ul. Nahorevska 248, Sarajevo, radi posmatranja, odnosno vještačenja i utvrđivanja moje procesne sposobnosti, po Naredbi za vještačenje.
Morao sam sve svoje stvari pokupiti, a što sam i učinio stavivši sve u jednu vreću, bilo je više vreća. Po izlasku iz sobe, odmah na 4. katu stavili su mi lisice na ruke i odveli me u prizemlje KPZ-a, gdje je bilo još policajaca s fantovkama. U prizemlju su mi stavili i lisice čak i na noge, što je neviđeno, krajnje nehumano i nečovječno. Iz KPZ-a Sarajevo sproveli su me na Psihijatrijsku bolnicu KS, ul. Nahorevska 248, Sarajevo.

Po dolasku pred Psihijatrijsku bolnicu KS, dočekao nas je dr. Dževad Begić, a cijelo to vrijeme lisice su mi bile stavljenje i na noge i ruke, tako da sam veoma teško hodao, obzirom, da sam u rukama imao svoje stvari, koje sam morao nositi. Koračajući prema prijemnoj ambulanti Psihijatrijske bolnice KS, tamo me je dočekao dr. Muhamed Ahmić, direktor Bolnice, s kojim je bilo nekoliko mladih specijalizanata.
Iako su policajci s fantovkama cijelo vrijeme bili oko mene, te, iako je opasnost od bijega zaista nemoguća, ipak cijelo svo to vrijeme lisice su mi bile stavljene na noge i ruke, tako da sam se zaista teško kretao.

U lisicama, koje su mi stavljene na noge i ruke, kretali smo se prema bolesničkoj sobi, kako bi bio smješten na odgovarajući krevet. Naravno, izvrgnut takvom ponižavanju i nehumanom djelovanju, veoma me stid bilo, jer su od mene, stavljajući mi lisice na noge i ruke, de facto napravili notornog kriminalca, a što ja nisam!

Medicinsko osoblje bilo je zgroženo takvim postupanjem, da sam vezan lisicama na rukama i nogama, obzirom, da su me svi poznavali preko moga gostovanja na N1, TV1, RTRS-u, FTV-u, u kojima sam davao raznorazna saopćenja i govorio na temu o korupciji i organizovanom kriminalu! A mnogi su redovito i pratili moje kolumne, odnosno javne članke koje sam objavljivao putem portala raskrinkavajući kriminal i korupciju osoba iz pravosudnog i političkog establišmenta.

Krećući se prema sobi, u jednom trenutku netko je rekao, da me se smjesti u mušku sobu, koja je puno mirnija, ali netko je kazao: „Ne, on mora ovamo u drugu sobu, takvo je naređenje, ne u tu mušku“! Smjestili su me na jedinicu, odnosno u sobu intezivne njege, gdje se nalaze veoma teški slučajevi – osobe oboljele od raznoraznih psihičkih anomalija, koje zaista nisu u stanju racionalno rasuđivati i odlučivati, koji su pod veoma jakim lijekovima, kojima je oduzeta poslovna sposobnost.

Po dolasku do kreveta, policajci s fantovkama su mi skinuli lisice s nogu i ruku, i napravili detaljan pretres stvari koje sam nosio sa sobom. Po završetku pretresa, morao sam leći na krevet, gdje sam od dolaska u Psihijatrijsku bolnicu KS, dakle od 16. 10. 2017. godine do 25. 10. 2017. godine, dakle 10 dana lisicama bio vezan za krevet, na jedinici, odnosno u sobi intezivne njege.

To je zaista bilo pravo mučenje, jer nije bilo jednostavno gledati sve te ljude koji zaista pate, koji po cijeli dan vrište, galame, a o noćima da i ne govorim. Svaka moja noć na Psihijatriji KS, gdje sam 10 dana ležao na jedinici intezivne njege, bila je neprospavana, zbog teških prijema, odnosno slučajeva, koji pristignu obično poslije ponoći ili rano ujutro. Roditelji su me svega dva puta posjetili, kojima nije bilo ni malo lako.
Naime, u sudjednoj sobi, ali ne u sobi intezivne njege, gdje sam proveo 10 dana, nego u muškoj sobi, na posmatranju je bio još jedan pritvorenik po imenu Himzo Memić, koji je gore također bio smješten po Rješenju Suda, ali čovjek zaista i nije dobro, obzirom, da je iz KPZ-a prebačen radi liječenja, a ne posmatranja. Ono što je frapantno ogleda se u slijedećem, da on nije bio vezan lisicama za krevet, dok ja jesam punih 10 dana. Posebni gvatanamovski/gestapovski tretmani prema meni, kao zdravoj osobi bili su i više nego očiti.
Ambijent u sobi u kojoj sam se ja nalazio, a u kojoj se nalaze veoma teški psihički slučajevi za mene psiho-fizičku zdravu i uravnoteženu osobu bili su katastrofalni: To je isto, da vas netko primora, da gledate, kako se nekome odrubljuje glava, i tako konstantno 10 dana. Više sam puta molio doktore, da me premjeste u drugu sobu, jer ovo ne mogu podnijeti (ipak sam podnio), ali njihov odgovor je uvijek bio isti, da je „naredba, da ja moram biti tu“.

Ovakvo nehumano, nečovječno i ponižavajuće postupanje koje se odvijalo prema meni zaslužuje najgoru krivično-pravnu sankciju. Očito je da se ovdje radilo samo o mučenju, koje je kreirano iz Tužiteljstva Kantona Sarajevo. Prevažno je ovdje i napomenuti, da mi je u timu institucionalnog neuropsihijatrijskog vještačenja Psihijatrijske bolnice KS bio dr. Omer Ćemalović, čovjek od povjerenja Dalide Burzić, koji je na zamolbu Dalide Burzić, isti dr. Ćemalović Omer napisao nalaz akutne depresije narkomanu i narko dileru Nebojši Glavašu, kako ne bi bio upućen na izdržavanje kazne zatvora, dok je Glavaš Nebojša zauzvrat lažno prijavio advokata Faruka Balijagića – dokazi svi o ovome nalaze se u spisu Tužiteljstva BiH na krivičnom predmetu broj: T20 0 KTA 0014035 17, snimljeni razgovori od strane OSA-e.
Kako bi ovaj slučaj u cijelosti objelodanili i motive iznijeli na vidjelo, navodim jedan veoma adekvatan i dobar primjer:
Nezir Kamenica (21) je u svibnju 2017. godine sjekirom ubio majku, očuha i baku. Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo, podiglo je optužnicu protiv Nezira Kamenica pred Kantonalnim sudom u Sarajevu zbog trostrukog ubistva.

Po Naredbi Tužiteljstva Kantona Sarajevo, nad Kamenicom je izvršeno jednosatno psihijatrijsko vještačenje, ali nije ležao na Psihijatriji KS, niti je postupajući tužilac Kantona Sarajevo, slao bilo kakav prijedlog prema Sudu, da se smjesti na Psihijatriju radi vještačenja, odnosno posmatranja, iako se radi o najtežim krivičnim djelima, trostruko ubistvo! Postupajući po Naredbi Tužiteljstva KS, sudski vještak neuropsihijatar nad Nezirom Kamenicom proveo je jednosatno vještačenje, te ustvrdio, da mu je u trenutku izvršenja krivičnih djela bila smanjena uračunljivost, ali ne bitno!

Neziru Kamenici se sudilo pet mjeseci pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, dok mu se tek nakon pet mjeseci od izvršenja krivičnih djela: trostruko ubistvo nije pogoršalo psihičko stanje, te je isti, na prijedlog tužioca Tužilaštva KS, ali i svoga advokata, koji se nije protivio prijedlogu o njegovom smještaju na Psihijatriju KS, obzirom, da je pao u katatonično stanje, predsjednica sudskog Vijeća sudija Rozita Šimić donijela Rješenje o prekidu postupka i Rješenje, da se Nezir Kamenica smjesti na Psihijatriju KS. Ostaje nejasno, kako sam ja, koji sam psihofizički uravnotežena osoba, a što su i potvrdili sudski vještaci psihijatri, bio izvrgnut takvom nečovječnom i nehumanom tretmanu na prijedlog Tužiteljstva Kantona Sarajevo, a sve na moju štetu.

Zbog čega se Tužiteljstvo KS toliko „ostrašćeno“ borilo, da dokaže, da ja nisam procesno sposoban?! Ovo je do sada zacijelo nezapamćen slučaj! Nesumnjivo je, da su me htjeli i to zauvijek uništiti.
Posebno naglašavam, da je Općinski sud u Sarajevu, po sudiji za prethodni postupak Tinu Begtaševiću, donošenjem ovakvog Rješenja na osnovu kojeg se smještam na Psihijatrijsku bolnicu KS, na prijedlog tužiteljice KS Nevene Aličehajić, a koje je i realizirano, predstavlja „grupo kršenje prava i sloboda zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“ – kako je to veoma dobro i istaknuo moj odvjetnik Ifet Feraget, i to:

Članom II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno pravo lica, da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. U konkretnom slučaju donošenjem ovakvog Rješenja Opićinskog suda u Sarajevu, po sudiji Tinu Begtaševiću, a koje Rješenje je i realizovano, bez postojanja valjanih razloga predstavlja primjer nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Ovakav nehuman postupak u mom konkretnom slučaju dostigao je potreban stepen jačine, da bi se moglo govoriti o kršenju člana 3. EKLJP. Pri tome treba imati u vidu prirodu samog postupka. Prije zvaničnog lišavanja slobode u ovome predmetu, ja sam faktički bio lišen slobode i 30. 08. 2017. godine, kada sam bez Naredbe tužitelja priveden u SIPA-u radi saslušanja.

U našoj sudskoj praksi nije zabilježen slučaj, da je neki novinar bio u pritvoru zbog navodnog krivotvorenja ili lažnog predstavljanja, što upućuje na to, da sam lišen slobode isključivo radi ponižavanja u smislu položaja i reputacije koju imam u društvu, obzirom, da sam u svojim novinskim člancima već duži period pisao o kriminalu i korupciji glavne tužiteljice Tužiteljstva Kantona Sarajevo Dalide Burzić;
Članom II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. e. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, jer se prema meni, kao psihički zdravoj osobi odredilo vještačenje u zdravstvenoj ustanovi, a sve s ciljem moga ponižavanja i diskreditacije;
Članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, jer se sudska odluka zasnivala na nezakonitom dokazu, a sve u namjeri, da se diskreditiram zbog svojih javnih članaka o Dalidi Burzić;
Članom II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, moje pravo, kao tada osumnjičenog, na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. EKLJP.

Naime, javna vlast nema pravo da se miješa u vršenja ovoga prava, ako takve mješanje nije predviđeno zakonom i ako to nije neophodna mjera u demokratskom društvu u smislu sprečavanja zločina ili zaštite prava i sloboda drugih. Iz navedenog je sasvim jasno, da moje prisilno smještanje na Psihijatrijsku bolnicu KS predstavlja kršenje prava na poštivanje privatnog života;
Članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo uživanja prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, jer sam postao meta napada zbog svojih javnih članaka o glavnoj tužiteljici Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalidi Burzić.

Iz navedenog se vidi, da Rješenje o mom smještaju na Psihijatrijsku bolnicu KS radi posmatranja, odnosno vještačenja nije bilo zasnovano na valjanim zakonskim razlozima, nego na željama Dalide Burzić, da me ponizi i diskreditira.
Osobito ovdje ističem, da je nada mnom obavljeno timsko neuropsihijatrijsko vještačenje po Naredbi za vještačenje u vremenskom periodu od 16. 10. 2017.-25. 10. 2017. godine gdje su vještaci ustanovili, da sam sasvim psihofizički uravnotežena osoba, bez bilo kakvih patopsiholoških fenomena.

Iz otpusnog pisma Psihijatrijske bolnice Kantona Sarajevo od 25. 10. 2017. godine, kojeg sam čitao, proizlazi, da nema apsolutno nikakve šifre, nikakve terapije, čak stoji, da je moj boravak u toj zdravstvenoj ustanovi protekao bez bilo kakvih incidenata, te da sam sasvim procesno sposobna osoba. Ovo se vidi i iz generalnog Timskog sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja JU „Psihijatrijska bolnica KS“ od 27. 10. 2017. godine. Stoga, pozivam Dragana Mektića i Dalidu Burzić, da održe još jednu u nizu svojih press konferencija, i da sada mašu mojim sudsko psihijatrijskim nalazom, jer imaju moje dopuštenje.

Očito je, da je samo Dalidi Burzić u interesu bilo, da me smjestivši gore, sa veoma nehumanim uvjetima, izvrgnut strašnom ponižavanju i mučenju u smislu diskreditacije, eventualno vratim s „nekom šifrom“, kako se Burzićeva i nadala. No međutim, pogodio ju je „grom iz vedra neba“: Šimić je i zvanično normalan! Nakon ovakvog nečovječnog postupanja prema meni, koji je bio jedini motiv Dalide Burzić i ne može biti niti jedan drugi, i po izlasku iz pritvora, a nakon svih pretrpljenih patnji, stigla je i Burzićevu zaslužena pravedna Božja kazna: „Pala pjana u kadi i slomila kuk, a posljedice će po istu u narednih godinu dana biti katastrofalne: vježbe, kateteri, masaže, s tim u vezi, da nikada više neće moći hodati „pravilno““! Tako je Burzićevu stigla zaslužena zadovoljština: „Skiknula je i vrisnula“!

Tužiteljstvo KS s ovakvim prijedlogom, da se smjestim na Psihijatriju KS, radi posmatranja, odnosno vještačenja, imajući u vidu da sam sasvim psihozizički uravnotežena osoba, te da takav tip vještačenja i nije bio potreban, oštetilo budžet Kantona Sarajevo za cca. 4.000 KM, koliko je i trajalo moje posmatranje na Psihijatriji KS po Naredbi za vještačenje! Dakle, za 4.000 KM oštećen je budžet Kantona Sarajevo, i to samo radi nečijih malicioznih ostrašćenih želja Dalide Burzić, da Josipa Šimića smjesti na Psihijatriju KS 10 dana, s ciljem diskreditacije, mučenja, ponižavanja i omalovažavanja! Kako je plan podstrekavanja, da lažem na glavnu tužiteljicu BiH Gordanu Tadić, potpredsjednicu VSTV-a Ružicu Jukić i tužitelja Tužiteljstva BiH Ćazima Hasanspahića propao, i drugi plan, da me se proglasi neuračunljivim ili „šifrom“ doživio je svoj fijasko.
Ovakvim se nezakonitim, monstrouznim, gnusnim i gestapovskim metodama služe oni, koje istinom pogodite „u sridu“, kako bi zaštitili svoje interese!

Josip Šimić 16.12.17.

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net