PODRUČJE NENAVIŠTA U RIMSKIM KARTAMA

Do ovog rata u Franjevačkom samostanu u Tramošnici bilo je nekoliko primjeraka rimskog novca Trajanusa, Numerijanusa i Kostantinusa II. Svojevremeno je bila pronađena i jedna rimska fibula-kopča, odnosno igla kojom su Rimljani sastavljali dva dijela haljine. Ta fibula predata je na čuvanje Narodnoj biblioteci u Brčkom, ali joj se odatle gubi svaki trag kao i jednoj zemljopisnoj karti Brčkog i okoline iz 1600. godine, odnosno turskog perioda. Takođe se izgubio trag i orginalnom crtežu skice gradske Vijećnice, koju je crtao njem arhitekta Vitek.


Rimljani su na osvojenim teritorijama ubrzano gradili dobre ceste, podizali naselja i utvrde. Tako su na današnjem mjestu Brčkog, na ušću Brke u Savu, podigli prvu svoju rimsku utvrdu sa naseljem i predpostavlja se da je to najstarija rimska utvrda na području BiH, zvanom SALDAE, što bi na latinskom značilo kao Luka soli, koje je dobrom cestom bilo povezano sa mjestom SAL, današnjom Tuzlom. Ovo naselje je služilo i kao prihvat soli iz mjesta Sal odakle je vodenim putem otpremana u Singdunum/ Beograd / i Sirmijum / Sremsku Mitrovicu / a odatle kopnenim putem dalje.
Rimska vladavina u ovim krajevima trajala je sve do IV stoljeća kada Rimljane potiskuju Goti, istočnogermanski narod porijeklom iz Skandinavije i Baltika.


Marko Babić, poznati historičar iz Zagreba se posebno bavio istraživanjem rimskih ostataka u sjevernoj Bosni
Nakon višegodišnjih interdisciplinarnih istraživanja autor je došao do zaključka da Sava u antičko doba nije tekla od Slavonskoga Broda do rijeke Drine sadašnjim smjerom, a dvije suvremene rijeke, Bosna i Bosut su u antičko doba bile jedna rijeka – Bathinus flumen – sa svim poznatim varijantama imenâ. Stoga, suvremena rijeka Bosna, nije u antičkom razdoblju imala uvir u Savu kod Bosanskoga Šamca, nego je tekla prema Županji, gdje je između Štitara i Županje skretala na sjever prema Gradištu, odatle prema Cerni, gdje je uvirala u drugu rijeku, ili se ta druga rijeka ulijevala u Bathinus i tekla suvremenom rijekom Bosut prema Vinkovcima. Polazeći od tako postavljene antičke hidrografske situacije autor predlaže pravolinijsku cestovnu trasu od Marsoniae do položaja Basutska/Basucka/Bosucka na području Donje Mahale u Bosanskoj Posavini, a odatle također najkraćim pravolinijskim pravcem na Saldis-Brčko, ne obazirući se na suvremeni tok rijeke Save. Toponim u tri varijante izgovora Basutska/Basucka/Bosucka, kako autor pretpostavlja, morao je nastati od antičkoga imena rijeke Bosne/Bosuta, ili od imena putne postaje Ad Basante.

Prapovijesni arheološki nalazi, ostatci kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga kaštela Grad/Manželjski-grad/Repovac-grad, koji je bio nastanjen sve do Bečkoga rata (1683-1699), utvrđeni na položaju Basutska/Basucka/Bosucka, pružaju za sada jake argumente za ubikaciju Ad Basante u Basutskoj na toponimu Grad.

Nema Bosne bez Bosanaca

Ljuta Krajina


NAPOMENA: Poštujući slobodu govora portal Ljuta Krajina je omogućio svim građanima pristup javne riječi iza kojih stoji autor naznačenog teksta, kao i posjetiocima da slobodno komentarišu članke poštujući pravila javne riječi.

Povezano iz kategorije

Error: No articles to display

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net