Adnan Hrnjica, mladi cazinski pisac: KAKO SAM POBIJEDIO LEUKEMIJU

http://www.aura.ba/wp-content/uploads/2016/11/Zaruke-na-sarajevskoj-Hematologiji-31.12.-2010.jpg

Adnan Hrnjica

Adnan Hrnjica

Nadam se da će moja knjiga mnogima pomoći u borbi protiv ove opake bolesti, ali i zdravima da shvate kako ova bolest ne bira koga će napasti, jednako je opasnost za mlade i za stare, za bogate i za siromašne – riječi su autora ove jedinstvene knjige

Zvuči gotovo nevjerovatno, ali je istinito: Adnan Hrnjica, mladi cazinski pisac na švicarskoj adresi boravka, nakon izliječenja od smrtonosne Akutne mijeloične leukemije (AML4), sjeo je i napisao knjigu “Kako sam pobijedio leukemiju” koja se ovih dana pojavila u sarajevskoj štampariji Arta Centar.

U predgovoru piše: “Želja da napišem knjigu je zbog ljudi koji su ležali u bolesničkoj postelji zajedno sa mnom, kao i za rođake i prijatelje osoba koje su oboljele od najteže bolesti leukemije.

Nadam se da će moja knjiga mnogima pomoći u borbi protiv ove opake bolesti, ali i zdravima da shvate kako ova bolest ne bira koga će napasti,  jednako je opasnost za mlade i za stare, za bogate i za siromašne”.

Leukemija ne bira

U St. Gallenu sa majkom i Sibkom

U St. Gallenu sa majkom i Sibkom

Ova jedinstvena i neponovljiva knjiga zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Najjednostavnije i najiskrenije kazano: čitalac koji otvori njezine korice zasigurno je nećeispuštati iz ruku sve dok je ne pročita do posljednje stranice. Autorova dramatična ispovijest, podastrijeta fotografijama iz bolnica u Sarajevu, Beogradu, Bazelu (Švicarska) mnogima će izmamiti suze i tugu, ali u isto vrijeme i divljenje zbog Adnanove istrajnosti, volje i želje da se do kraja herojski iznese sa neizlječivom boljkom.

Sa operacije u Bazelu

Sa operacije u Bazelu

Leukemija je Adnana „napala“ u ranom životnom dobu, u „pupoljku“ mladosti, kada je očekivao da ga zagrle sve ovozemaljske radosti. Nažalost, opaka bolest ga je presrela na gotovo samom početku životne staze, dok se, kao i svi mladi njegovog uzrasta, utrkivao sa suncem i zvijezdama.

Prvi životni peh je imao još kao dijete, dok se bezbrižno igrao. Odrasliji dječak ga je nehotice pogodio kamenom u oko, „razbio“ ga, ali zlatokosi dječak iz sela Skokovi kod Cazina, nije se predao, nastavio je borbu za svoje mjesto pod suncem. Sve najupečatljivije kazuje podatak da je od sportskih disciplina odabrao bokserski sport, postizao zadivljujuće uspjehe (do)kazujući tako gotovo proročanski kako se može nositi i sa daleko većim problemima koje nameće život. Čak je 2008.godine u Cazinu proglašen sportistom godine.

Zaruke na sarajevskoj Hematologiji

Zaruke na sarajevskoj Hematologiji

Adnanovu knjigu jedinstvenom i neponovljivom čini čak 42 poglavlja koja i naslovima dobrano oslikavaju njegovu dramatičnu ispovijest padova i uspona dok se borio protiv smrtonosne boljke prošavši kroz mnogobrojne kemoterapije. Pomni čitatelji ovog autobiografskog životopisa, brzo će prepoznati dobrotu i plemenitost ljudi koji su dali moralnu i materijalnu podršku mladiću koji je, sa medicinskog stanovišta, imao minimalne izglede da preživi.

Zadivljuje emotivnost i konkretnost mnogih, ali posebnu pozornost plijene likovi koji poput satelita kruže oko glavnog junaka, u ovom slučaju autora, kao što su: Adnanovi did i nane, roditelji, brat Adijan, Ado, rodbina i prijatelji, posebice oni prijatelji sa kojima je dijelio bolesničke besane noći i nemirne dane, ali jedna osoba izdvaja se kao superiorna u moralnoj podršci, a to je djevojka „glavnog junaka“, Sibylla, Sibka, koja je zasluženo brakom krunisala svoju ljubav sa pobjednikomi i koja će svojom istrajnošću u borbi za „voljeno biće“ zadiviti sve čitaoce ove knjige.

Potpisniku ovih redova, koji je uredio i recenzirao njegov autobiografski roman, Adnan je kazao: – Izvan bolnica sam skoro četiri godine, uvjeren da sam pobijedio ovu nepobjedivu bolest. Zahvalan sam svima od kojih sam dobijao bilo kakvu podršku, a najviše sam zahvalan dragom Bogu i vjeri u Njega. Kur’an na mojim prsima, u bolesničkoh postelji, vaćao mi je snagu kada bi je gubio!

Od zaruka do braka

Adnan u svojoj knjizi biranim riječima piše o svojoj djevojci i supruzi Syblle, iz milja Sibki, koja je od početka njegove bolesti do ozdravljenja bila uz njega. Za naš magazin je kazao: – Na Hematologiji u sarajevskoj bolnici 31. 12. 2010. godine razmijenili smo zaruke, a obavili vjenčanje 18.novembra 2011.godine u Švicarskoj, gdje sada živim!

Pio kozije mlijeko

U poglavlju „Kupio sam kozu“ Adnan je napisao: „Svako jutro sam pio friško, neprokuhano, kozije mlijeko. Uvijek prije doručka… Znam da mnogi ljudi koje su oboljeli od teške bolesti rade stvari koje čuju od nekog kako je nekom pomoglo. Tako sam i ja uradio, kupio sam kozu za 200 KM i pio svježe kozije mlijeko…“

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)

Povezano iz kategorije

Error: No articles to display

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net