RAT JE JEDNIMA BIO RAT, A DRUGIMA BRAT!

RAT JE JEDNIMA BIO RAT, A DRUGIMA BRAT!

Dok obespravljeni borci 5. korpusa Armije R BiH traže svoja prava koja su stekli po ratištima širom Krajine, oni drugi poznati po onoj "nekome rat nekome brat" danas uživaju u svim povlasticama koje im pruža sistem.

Zbog nepravde i nemogućnosti da svojoj djeci pruže osnovna sredstva za život, poslije rata, ruku na sebe digle su desetine istinskih boraca. Ubila ih je neimaština i nepravda. Na obilježavanjima raznih godišnjica bojeva, bitaka i operacija iz odbrambeno-oslobodilačkog rata, danas se pojavljuju najmanje oni koji su te bojeve, bitke i operacije vodili, a mjesta u prvim redovima zauzeli su oni koji su za te bojeve, bitke i operacije čuli tek poslije rata.

Mjesta u prvim redovima  zauzeli su oni koji su ih tjerali u rat, koji su ih slavili i čuda im obecavali dok su ti isti borci bili topovska hrana na bojistu, poslije rata ih ne trebaju vise ni zasto, osim po koji put u politicke ili izborne svrhe. Jer, kada se rat zavrsio i borci se vratili kući automatski više nisu bili borci nego nezaposlena masa kojoj nije imao ko da pomogne.

Vlast i posao, kao i bogatstvo, se već podijelilo među onim koji su rat shvatili kao lično sredstvo bogaćenja, među političarima i ratnim profiterima, medju njihovom familijom i prijateljima i poslušnicima. Jednostavno, dok su borci rovarili u rovovima ovi su već razgrabili i podjelili sve što se imalo na dohvatu ruke i još dalje. I normalno, kao desert poslije dobrog ručka zgrabili su i vlast.

Boreći se državu Bosnu i Hercegovini, borci 5. korpusa Armije R BiH kasno su shvatili ono praiskonsko pravilo -nekom rat nekom brat, nekom metak, nekom plijen, nekom ideali, nekome profit. Neko je izgubio svoje najmilije, a nekom je rat izrodio ugled kupljen novcem i ratnim profiterstvom. Nisu krivi oni što su pobjegli 1992.godine, jer su gori oni što su im ovdje poslije rata prodali i poklonili preduzeća koja su borci odbranili, pa su neki koji su ranjavani po nekoliko puta morali moliti te dezertere da im daju posao ili zaposle dijete.

Kako bi bilo lijepo, časno, dostojanstveno, kako i zaslužuju poginuli borci 5. korpusa Armije R BiH da im na raznorazne godišnjice na njihova vječna prebivališta dođu njihovi saborci sa svojom djecom, suprugama, roditeljima, ko ih još ima i sa njihovim familijama prouče Fatihu, pomole se, i traže od Boga ono što su zaslužili, vječni mir, Džennet. Ali  čovjek ne može otići baš tada, baš tada kad tu dođu „oni“, oni koji su prvi pobjegli i vratili se samo da bi pokupovali ono što su oni odbranili i opet njihovim parama, certifikatima koji su i izmišljeni zbog tih ljudi.

Kako bi bilo lijepo, časno, dostojanstveno, kako i zaslužuju poginuli borci 5. korpusa Armije R BiH da im na raznorazne godišnjice, na njihova vječna prebivališta dodju braća po oružju, oni sa kojima su dijelili jednu cigaru na njih deset, oni koji su ih nosili i gledali njihove zadnje udisaje ovog prolaznog života. Ali  čovjek ne može otići baš tada, baš tada kad tu dođu „oni“ što su švercovali duhan, cigare, brašno dok su oni krvarili, kad ne bi bilo onih iz političkih struktura što dođu da se slikaju i da ih neko vidi.

Kako je lijepo kada na vječna prebivališta poginulih boraca 5. korpusa Armije R BiH dođu njihovi saborci  ne birajući datume, ne slikajući se i poruče im da njihova djeca znaju baš sve o njima i da se mole zajedno sa njima da dobiju ono što su i zaslužili: Džennet i milost Božiju. Amin.

Bišće.ba

 

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net