Patokracija - vladavina psihopata

Patokracija (vladavina psihopata) se često uništava iznutra, zbog karakterističnog nedostatka „kretivnog sagledavanja“ od strane vladajućih. U knjizi ''Politička Ponerologija'' na stranici 199 piše: ''Virusi nisu svjesni da će biti živi zakopani zajedno sa tijelom onoga čiju su smrt uzrokovali.'
 
Patokracija - vladavina psihopata
 
Poslije svakih izbora u BiH razne korumpirane PSIHOPATE, preciznije, osobe oboljele od antisocijalnog poremećaja ličnosti (sa sumnjivim ili kupljenim diplomama) daju novac za lobiranje utjecajnim pojedincima iz Stranaka i tako, kao na pijaci kupuju svoje pozicije, bez bilo kakve provjere. 

Nakon što primitivnom KUPOVINOM, a ne svojih referencama dođu na visoku poziciju, ovi ljudi u svojoj psihopatiji umisle da su postali i vlasnici državnog kapitala i Institucija. Uposlenike ispod njih po hijerarhiji smatraju njihovim ROBOVIMA koji treba da rade bez pogovora. Ovi ljudi imaju kriva moralna i ostala uvjerenja jer su korumpirani. Napasni su i arogantni prema svim onima koji su po hijerarhijskoj ljestvici ispod njih a prema svojim poslušnicima su dragi i ljubazni. Za njih ne vrijede zakoni i moralne norme i veoma često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima kao što je uzimanje novca za zapošljavanje bez konkursa ili prodaja nižih pozicija. Oni koji ih otkriju odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih, što je klasični MOBBING od čega ljudi svakodnevno umiru. Oni sebi za suradnike biraju ljude sa istim ili sličnim psihičkim poremećajem koji su također od njih KUPILI svoju nižu poziciju čime se ovaj krug mita i korupcije produbljuje.


U današnje vrijeme širom BiH oni se veoma uspješno kriju iza utjecajnih pojedinaca u Strankama, vjerskih zajednica i uglednih ljudi, koji štite ove PSIHOPATE radi nekog svoga ličnog suženog interesa i daju im podršku u svakom pogledu prije svega radi novca, pozicije ili neke usluge, bez obzira na kolateralne štete koje svakodnevno prave državi i široj društvenoj zajednici.
 
Dr. Radojka Praštalo u svojoj knjizi ''Psihopatologija'' piše Radovanu Karadžiću: ''Ti si, Radovane, vrlo specifičan bolesnik, a za izlječenje je osnovni uslov da shvatiš da si bolestan. Rečeno riječima Bore Stankovića, ti si bolestan od sebe samog. Bolestan si od neuravnoteženosti između svjesnih i nesvjesnih dijelova svoje psihe. Tvoj problem je danas odlika najvećeg broja ljudi, ali je on kod tebe, s obzirom na tvoje političko angažovanje, postao tragično vidljiv, ali, budimo bez zabluda, nije to bilo nimalo slučajno.''

Psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti, koju doktor Robert Hare, jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju u svojoj knjizi ''Without Conscience'' - ''Bez savjesti'', označava kao potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja.

Image

Ukoliko psihopata uopće nešto osjećaja, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu”. Psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu i postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i psihijatri.
 
Dr. Robert Hare kaže da je psihopate je najlakše prepoznati po slijedečem:
- patološki lažu u svakoj prilici i na svakom mjestu,
- uopće nemaju savjesti (grižnje savjesti) bilo šta da urade i 
- nemaju suosjećanja (empatije) prema drugim ljudima ...

Oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, samo što su duševno mrtvi ljudibez ikakvih osjećaja.

Duševno mrtvilo, čini ih veoma efikasnim „mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. („Po njihovim plodovima poznajete ih.”). Oni su tip čovjeka koji je u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom uslijed smrti nekog bliskog prijatelja a u sljedećem momentu će otići u disko klub „da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i suradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava. Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja. Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja. Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta.

Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete državi i kolegama s posla. Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova „glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste „hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: „Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – „da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.

Ukratko je psihopata predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoću jedne „maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor. Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.

Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti primijetiti tu „čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest. Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje.

Ovakvi ljudi uopće ne pokazuju osjećaj krivice za kolateralne štete koju svakodnevno prave državi, firmi i uposlenicima kao i svim drugim običnim normalnih građanima.

Citati su preuzeti od doktora Roberta Hare koji je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju.
Autor je knjige ''Without Conscience'' - ''Bez savjesti''.
 
Napisao: Antimobbing  B.S.S./ LjutaKrajina.net
 

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net