PRED PROŠLE IZBORE JE BILO / HAJMO BOLAN ZARATOVATI, INAČE ĆU IZGUBITI IZBORE, PA STE NA*EBALI BEZ MENE

U ovom slučaju danas oko referenduma i svakom drugom slučaju dogovorenog šupljeraja pred izbore je tema na koje samo budale sitnog zuba možete upaliti a njih ste izgradili u oba ova blentiteta za ove godine u velikim količinama. Religiske spodobe u organiziranju torovanja svoje etnije.

Kako je to bilo na prošlim izbnorima

CIRKUS VIJEST

Plan

Iz serije Zakon spojenih sudbina Mićka, Baketa i Čove

Da bismo shvatili znacenje Bakirove izjave : “Mi da smo htjeli da vi znate o cemu mi pricamo, stavili bi tu temu na dnevni red parlamenta, a ne bi se sastajali po kafanama”, moramo i poslusati telefonski razgovor nosilaca glavnih uloga u osiromasenju stanovnistva :

Kako se ciljevi američke vanjske politike i te odvratne i bezobrazne i nezahvalne republičkosrpske opozicije ne bi ostvarili, Milorad Dodik zatražio je pomoć od svog dugogodišnjeg političkog partnera te bliskog prijatelja još od prvog sastanka trojke, četvorke, petorke ili šestorke, Bakira Sina Izetbegovića.

Zahvaljujući dobro informisanim stranim, a i domaćim obavještajnim krugovima, masonima, židovskim lobijima, komunjarama, Sejdiću i Finciju, te nama dobro poznatim neprijateljima nacionalnih interesa konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine došli smo u posjed senzacionalne, po prvi put u Bosni i Hercegovini objavljene audio video snimke telefonskog razgovora, odnosno email prepiske između rotirajućeg predsjednika BiH Bakira Izetbegovića i nerotirajućeg predsjednika RS- a Milorada Dodika.

Senzacionalno po prvi put (lajkajete nas na FB-u) donosimo vam prepisku tajnog, najtajnijeg razgovora mračnih sila bosanskohercegovačke politike:

U teheranskoj, pardon sarajevskoj centrali SDA-a zazvonio je tajni, svima dobro poznati zeleni telefon.

„Halooooo” . Sekretarica Minka već na prvo zvono zelenog telefona ekspresno je podiga slušalicu.

„Ćao Minka, šta ima kako si, reci mi jel’ ti Bakir tu?” reče promukli glas sa duge strane dobro osigurane linije za specijalne slučajeve.

„Milorade, jesi li to ti?” prepoznalo je taj specifični bariton dobro istrenirano Minkino uho.

„Jok ti si, daj Minka spoji me sa Baketom nemam vremena.”

Sigurna telefonska linija između rotirajućeg i nerotirajućeg predsjednika nije se finansirala iz državnih, entitetskih, kantonalnih ili opštinskih budžeta tako da se nepotrebna konverzacija, odnosno šuplja priča svela na minimun minimuma.

„Ooo, pomoz bog junačino” veselo će Bakir Izetbegović.

„Selam alejkum brate Bakire. Šta se radi, kakav si?” kratko odgovori Milorad.

„Elhamdulilah dobro je. Evo spremamo se lagano za Bajram, Seka baklavu pravi. Šta je s tobom, hoćeš li nam dolaziti ili ćemo ti kao prošli put po Radmanoviću poslati kurban?”

„Znaš da Sekinu baklavu ne propuštam. Reci mi majketi, kako su joj samo one jufke nako mekane?”

Iako mu se nervoza i očaj zbog situacije u kojoj se nalazi oslikavala na izrazu lica, sama pomisao na baklave i ostatak Sekinih kulinarskih delicija, izmamila je osmijeh Milorada Dodika.

„Mehke, Milorade, mehke. To su ti godine iskustva. Haj, nemoj trošit telefon. Zaboravio sam ti prošli put dati sedamnest i po maraka za račun iz septembra pa kad se vidimo dat ću ti i za septembar i oktobar. Nego šta je bilo, gdje je zapelo?”zainteresirano je odgovorio Bakir.

Iako su već dugi niz godina preko sigure linije raspravljali i pokušavali naći rješenja za goruće ekonomske, socijalne i političke probleme Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović po prvi put je osjetio visok stepen zabrinutosti u glasu Milorada Dodika.

„Pusti sad račun. Moj Bakire, u belaju sam ti pravom. Pratiš li ti uopšte šta se meni događa? Oni na BN televiziji me stalno kerepe, ova opozicija nije normalna, stalno pitaju đe su pare, đe su pare ko da su pare sve u životu, a oni iz one koalicije „Domovina„ nacionalnog mi ponosa, uzet će mi i ovo malo glasova što mi je ostalo. Kako sad stvari stoje ja ću najvjerovatnije izbore izgubit.”

Svjestan šta znači izgubiti izbore Bakir Izetbegović, i kako boli osjećaj kad ti vlastiti nezahvalni narod uskrati povjerenje, Bakir Izetbegović odlučio je pomoći svom dugogodišnjem političkom partneru ali mu je prvenstveno želio ukazati na greške iz proteklog mandata koje su Milorada Dodika i dovele u poziciju u kojoj se trenutačno nalazi.

„Miki valjda znaš da te posmatram. Pa drug si mi, koliko se mi već znamo ali moram ti nešto reći, nemoj se ljutiti. Mislim da je tvoj problem što nisi imao pravog političkog mentora. Ja sam uz svog babu naučio neke stvari. Gledam te, obećavaš autoputeve, termo elektrane, zapošljavanje mladih, povećanje penzija. Milorade ne radi se to tako. Pa vidiš mene i šta sam ja uradio u protekle četiri godine. Prvo povalim SDP-e, heheh, joj levata majko draga, onda lagano, malo pozicija, malo opozicija. Pa onda otvorim najveći tržni centar i to u centru Sarajeva. Narod Milorade hoće moderno da se oblači. Hoćete moderno, evo vam od Bakira Zara pa bujrum. I na kraju ubaciš malo tursko- bošnjačkog prijateljstvo i to je to. Tako se to radi Milorade al’ naučićeš i ti jednog dana.”

Milorad Dodik bio je svjestan političkog backgrounda Bakira Izetbegovića. Često mu je i zavidio. Ponekad bi do dugo u noć razmišljao, maštao i postavljao sebi pitanje: dokle bi ja dogurao da je i moj otac bio jedan od najznačajnijih političkih lidera zlatnog doba balkanskog nacionalizma. Ali nije se želio zamjeriti sinu Alije Izetbegovića. Ipak mu je Bakir sada trebao više nego ikad.

„Pa dobro Bakire pa i ja pokušavam stare folove al’ nešto kao da se ovaj narod više ne pali na to. Vidio si i sam. Idem na varijantu otcjepljenja, nezavisnosti, čuvanja i očuvanja Republike Srpske. Ne pali. Pa čovječe božiji, ja svaku rečenicu počinjem sa Vladimirom Putinom, Rusima, Krimom, referndumom, Škotima, kataloncima. Dosadan sam više sam sebi. Moram ti priznat, da budemo iskreni, i onaj me Vučić malo razočarao”, iskreno će Milorad.

„Daj bolan Milorade šta meni pričaš. Pa ko ovdje maše sa turskim zastavama, ko spominje lidere islamskog svijeta, uspostavljam direktne video linkove sa Erdoganom, a keš sav ode u Srbiju. Pa nema smisla”, pomalo razočarano odgovorio je Bakir Izetbegović.

Milorad Dodik nije imao puno vremena za razgovor, jedan od razloga je bila basnoslovno skupa cijena telefonskog impulsa, te je u vlastitom prepoznatljivom maniru odmah prešao na temu zbog koje je uostalom i zazvonio zeleni telefon sarajevske SDA centrale.

„Znam moj Bakire nego, šta ćemo za ovaj moj problem?”

„Miki ne sekiraj se. Ne bi te dao za deset Bosića, pet Čavića i jednog Ivanića. Imam boli glava plan. Mi smo ti u ovoj koaliciji „Domovina„ pa ćemo ti završit preko Ramiza Salčina da ovi naši zeleni glasaju u RS-u za Željkicu Cvijanović. Tako ćeš imati svog SNSD-ovog člana Predsjedništva što budimo realni, u situaciji u kojoj si sad i nije tako loše.”

Nervoza, tuga i očaj nestali su sa lica Milorada Dodika, čak mu se i njegovo prepoznatljivo crvenilo u obrazima povratilo. Bio je fasciniran političkom mudrošću i iskustvom Bakira Izetbegovića te se još jednom uvjerio u značaj političkog mentorstva.

„Joj Bakire, kako si namazan. Ti si genije, majkemi. Svaka ti čast. Čuj Bošnjaci u RS-u biraju srpskog člana predsjedništva. Hahaha. Pa bolan još malo pa će Srbi biti majorizirani u Republici Srpskoj. Hehehe. Đe nam je Drago Čović, nismo se dugo čuli, jesi li ga ti vidio?” oduševljeno je odgovorio Milorad Dodik.

„Ma znaš njega. Eno ga dole po Hercegovini skače. Za njega se ne sekiram. Laf je on. Nacionalno jedinstvo, treći entitet, dobra stara majorizacija, koja slika sa Dariem Kordićem i to je to. Izbori i nove četiri godine osigurane.”

Bakir Izetbegović i Milorad Dodik dijelili su skoro identično mišljenje o Draganu Čoviću te su u njemu prepoznali dostojnog borca za hrvatsku naciju u Bosni i Hercegovini.

„Jašta, Čović je zajeban igrač. Nego reci mi misliš li ti da Ramiz Salčin može tu varijantu odraditi?” pomalo zabrinuto upitao je Milorad.

„Šta ti je Milorade, pa Ramiz ti je Tito za te stvari. Pa znaš i sam kako to Ramiz odrađuje. Ko to uostalom sve ove godine tako dobro štiti interese bošnjačkih povratnika u manjem bh. entitetu?” sigurno odgovori Bakir Izetbegović

„Jest vala. Kad se sjetim prošlog Bajrama, znaš ono kad su u Prijedoru ubijena ona dvojica. Iznenadio me pozitivno. Takav stepen nacionalne retorike, podsjeća na mene iz mladih dana” kros smijeh reče Milorad.

„Aha baca malo. Dobar je Ramiz, uostalom mi imamo ove političke akademije pa tu obrazujemo naše kadrove” odgovori Bakir.

Dobar kućni odgoj, samo je jedan od niza činjenica kojima se Milorad Dodik ponosi, a kako pravila dobrog prijateljskog odnosa nalažu, zainteresirano je pratio politička dešavanja kao i sam tok predizborne kampanje u Bakirovoj izbornoj jedinici.

„Izvini molim te, ja samo oko svojih problema. Kakva je situacija u Federaciji? Kad si maloprije spomenuo Titu, vidio sam neku sliku bivšeg vam Reisa sa Titovom bistom” upita Milorad.

„Ja, jesi ga vidio. Ja sam se upišao od šege. Ma dobar je Mustafa znaš i sam da je on stari vojno-obavještajni kadar. Ono KOS, Udba i te stvari. Jednom u službi vazda u službi. Ma lahko ćemo mi za Cerića, pjevača Bakira i ostatak kandidata. Sve je to sitna buranija. Mene brine ovaj Radončić. Mogu ti reći da je veoma bezobrazan i nezahvalan. Pa bolan da nije mog babe bilo, bio bi niko i ništa. Eto on od svojih para napravio novinu. Pa mislim, nema smisla. Jesi mu vidio plakata? Kao uspješan Bošnjak, a ja kao nisam. Ma bježi, iznervirah se. Još će mi ovaj holesterol podivljat” odgovori Bakir.

Svjestan bezobrazluka protivničkih kandidata i pokvarenosti opozicije, Milorad Dodik iskreno se zabrinuo za zdravlje Bakira Izetbegovića.

„Čuvaj se stresa. Donijet ću ti ja za Bajram kad budem dolazio ovo jabukovo sirće što mi mali pravi. To ti je za holesterol bog i batina. Znaš pisale su novine da sam djetetu dao malo zemlje za plantaže jabuka i krušaka. Pa su se svi nešto digli zbog toga. On ti sad to pravi pa ću ti donijeti da probaš, a ponijet ću i krušaka pa nek ti Seka kompot napravi” odlučno reče Milorad.

„Hajde bujrum. Doći će i Zlaja, pa ćemo ga malo peglat za ono, Bog i partija. Čović mi je obećao da će doći i donijeti neko njegovo vino iz Hercegovine, neku maksuziju. Pa da sjednemo malo. Nismo se vidjeli kako treba još od početka ovog ludila i ove kampanje” odgovori veselo Bakir.

Hoću obećavam i samo da te još nešto pitam, malo je intimno pitanje.

Milorada Dodika imao je još jedan problem, vlastitu svijest. Bilo mu je neugodno da taj problem podijeli sa Bakirom ali siguran u dugogodišnje prijateljstvo ipak je otvorio dušu.

„Ma reci, naši smo?” zainteresirano odgovori Bakir.

„Znaš kad legnem navečer ne mogu da zaspim nikako. Stalno mislim na narod” iskren je bio Milorad.

„Kakav narod?” reče iznenađeno Bakir.

„Pa na narod i to, kako oni žive. Mislim, znam da je glupo al’ valjda kako čovjek stari postaje sentimentalan” odgovori svjestan gluposti koja ga muči.

„Daj bolan, šta ti je. Uozbilji se malo. Dragi Milorade, narod, to su svakako samo ovce” kroz smijeh reče.

Ljuta Krajina

 

NAPOMENA: Poštujući slobodu govora portal Ljuta Krajina je omogućio svim građanima pristup javne riječi iza kojih stoji autor naznačenog teksta, kao i posjetiocima da slobodno komentarišu članke poštujući pravila javne riječi.

Općine Unsko-sanskog kantona

                 

Android App za LjutaKrajina.net